Budim se,a ustvari spavam,i razmišljam zašto sve ovo postoji i čemu sve ovo vodi.Koja je svrha,ako je uopće ima,ovog našeg života.Mnogi ljudi postavljaju sebi to filozofsko pitanje na koje je nemoguće dati univerzalni odgovor jer nismo svi isti,to jeste ne razmišljamo svi isto.Jednostavno živimo iz dana u dan kao da je svaki poseban.Sada,da mogu kao i mnogi postavio bi pitanje stvoritelju ovog svega,zašto?Opet napominjem,mnogi su ljudi koji zajedno samnom dijele ovakav način razmišljanja ali rijetki su koji dosegnu ka cilju,ka svrhi i smislu svega ovoga.Na ovom svijetu niko nije isti,niko ne razmišlja isto i niko ne vidi istu stvar isto,ali ono što nas povezuje jeste ta težnja ka nemogućem,ka nečemu što je nemoguće objasniti.Pišeći ovo,ustvari mislim da ovaj život koji živim je ustvari jedna iluzija,iluzija koja se stvorila u mašti moćnog i nepoznatog uma koji je proživio toliko toga da je to odlučio podijeliti na 7 milijardi.Međutim,kako su ti neki dijelovi počeli rušiti konvencije i polako uzimati ono što ne bi trebalo samo je pitanje vremena kada će ovo sve nestati,kada će se ponovo objediniti u jedan dio.Na nesreću tih zbog kojih će to sve biti,sve što su na neki način ukrali nestaje,i nikada više neće biti.Ali opet se pitam zašto?Zašto su to morali raditi kada su mogli biti sretni i ispunjeni sa ovim što im je dato.Jednostavno ne mogu da shvatim kako ljudi mogu ići u krajnost debilizma i raditi takve stvari.Zbog čega kvariti drugima sreću ako je sam ne možeš imati?
to be continued...
1 komentar:
Slicna razmisljanja sam imao i ja prije par godina. Pitao sam se sve i svasta. Budio sam se ujutro i gledao u plafon. Pred spavanje sam razmisljao o svemu i svacemu sve dok ne bi zaspao. Govorio sam sebi "radje cu znati istinu, nego biti sretan". I to je tacno. Necu ti reci sta sam ja shvatio, ne bi bilo fer prema tebi. Ali to nije bilo ni najmanje lijepo. Da li ima potreba da ti odgovaram na pitanja ? Mislim da li stvaarno ima potrebe ? Ja mislim da ti njih znas. Toliko
Objavi komentar