ponedjeljak, 31. listopada 2011.

Početak kraja...




Budim se,a ustvari spavam,i razmišljam zašto sve ovo postoji i čemu sve ovo vodi.Koja je svrha,ako je uopće ima,ovog našeg života.Mnogi ljudi postavljaju sebi to filozofsko pitanje na koje je nemoguće dati univerzalni odgovor jer nismo svi isti,to jeste ne razmišljamo svi isto.Jednostavno živimo iz dana u dan kao da je svaki poseban.Sada,da mogu kao i mnogi postavio bi pitanje stvoritelju ovog svega,zašto?Opet napominjem,mnogi su ljudi koji zajedno samnom dijele ovakav način razmišljanja ali rijetki su koji dosegnu ka cilju,ka svrhi i smislu svega ovoga.Na ovom svijetu niko nije isti,niko ne razmišlja isto i niko ne vidi istu stvar isto,ali ono što nas povezuje jeste ta težnja ka nemogućem,ka nečemu što je nemoguće objasniti.Pišeći ovo,ustvari mislim da ovaj život koji živim je ustvari jedna iluzija,iluzija koja se stvorila u mašti moćnog i nepoznatog uma koji je proživio toliko toga da je to odlučio podijeliti na 7 milijardi.Međutim,kako su ti neki dijelovi počeli rušiti konvencije i polako uzimati ono što ne bi trebalo samo je pitanje vremena kada će ovo sve nestati,kada će se ponovo objediniti u jedan dio.Na nesreću tih zbog kojih će to sve biti,sve što su na neki način ukrali nestaje,i nikada više neće biti.Ali opet se pitam zašto?Zašto su to morali raditi kada su mogli biti sretni i ispunjeni sa ovim što im je dato.Jednostavno ne mogu da shvatim kako ljudi mogu ići u krajnost debilizma i raditi takve stvari.Zbog čega kvariti drugima sreću ako je sam ne možeš imati?


to be continued...

nedjelja, 30. listopada 2011.

Uvod

Odlučih se da posvetim pažnje ovom mom blogu,i da malo blogam (što bi rekli ljudi).Pošto je za blogove najvažnije da budu interesantni onima koji ih čitaju,odlučio sam se da bez puno bezpotrebnog opisivanja objasnim o čemu se ovdje zapravo radi.



Uvijek je bilo ljudi koji su bili zaintigirani stvarima koje ih okružuju,često su sebi postavljali pitanja na koje jednostavno nije bilo odgovora,pitanja koja nikad ni neće moći imati odgovor ali za kojim ćemo uzaludno tragati.Ti ljudi su sebe često nazivali filozofima i jednostavno su se bavili takvim pitanjima,čitav život su posvetili nekim teorijama kako ljudi razmišljaju i slično ali do zaključka su rijetko dolazili.

Mnogo ljudi,koji nisu filozofi,takođe se bave takvim pitanjima i u slobodno vrijeme traže odgovore na njih.Ja mislim da je to jednostavno u prirodi čovjeka,da jednostavno svim silama pokušava ostvariti ono nemoguće,samo da bi ostavio nekakav trag i da bi udovoljio svom hiru,svom duhu,svojoj svijesti.

Na žalost ili radost,i ja sam jedan od tih.Tragam za odgovorima na pitanja koja to jednostavno ne omogućavaju.Kako je nastao ovaj svijet?Šta će posle biti?Na koji način razmišljamo?Šta nas povezuje?

U prvi mah,i ja sam,kao većina smatrao da je tu previše odgovora da bi se definisao jedan jasan ali to je u suštini bježanje od traganja za pravim odgovorom,za koji smatram da leži u svakom ljudskom biću.



Pa tako,ko god se našao u ovom postu,savjetujem da zajedno samnom istražuje i pokuša naći te odgovore.Da,mnogi će reći da sam ja prosječan tinejdžer za kojeg je ovo previše ili ovo samo radi da bi nešto dokazao,ja smatram da to nije to i da svako biće mora da se pozabavi ovakvim temama.Jednostavno,mistično ili ne,to je nešto u našem načinu razmišljanja i to je jedna od stvari koje nas povezuje....